Please activate JavaScript!
Please install Adobe Flash Player, click here for download
ePaper created 2017-11-08, 10:41:04 | version 1.38.0
18 Specijal: CAD/CAM Dental Tribune Croatian Edition Kompozitni materijali za CAD/CAM obradu Autori: Brendan Day i Marc Chalupsky Ojačani kompozitni blokovi na- mijenjeni strojnoj (CAD/CAM) obradi često se nazivaju kompozitne ili hibridne keramike kako bi se na- glasila njihova dugovječnost. Najno- vija generacija ojačanih kompozit- nih blokova ima izvrsna mehanička svojstva, koja su po nekim kriteriji- ma čak i bolja od keramike. Da bi se to istražilo, dr. Ralf Boehner, vodeći stručnjak za CAD/CAM kompozit- ne materijale, nedavno je uspoređi- vao svojstva materijala i načina ce- mentiranja određenih kompozitnih blokova ojačanih keramikom. Digitalna proizvodnja postaje sve popularnija u izradi dentalnih nado- mjestaka. U tom postupku nadomjesci se glođu u zadani oblik s pomoću di- gitalnog seta podataka. Kod digitalne izrade često se koriste keramički ma- terijali. Iako keramika ima dobra estet- ska svojstva i otporna je na trošenje, ima i određene nedostatke, uključuju- ći i relativno visok modul elastičnosti, sklonost lomu obložnog materijala i abraziju antagonista. Nadalje, modi- fikacije ili popravak keramičkih na- domjestaka intraoralno nisu mogući, odnosno uvjetno su mogući, ali nisu savršeni. Stoga postoji potreba za ma- terijalima kojima bi se kompenzirali ti nedostaci, poput kompozitnih materi- jala za CAD/CAM obradu koji bi se mogli koristiti za trajne nadomjeske. Što je kompozit? Kompozit se općenito opisuje kao materijal koji se sastoji od dviju ili više različitih komponenti koje su među- sobno povezane. CAD/CAM kompo- ziti sastoje se od matrice polimerizi- ranih metakrilata koja sadrži različita punila (staklo ili keramika), ovisno o proizvodu. Kompoziti se ne smiju br- kati s čistim keramičkim CAD/CAM materijalima ni tretirati na jednak na- čin. Na primjer, kako se kompozitni materijali ne trebaju peći, njihov po- stupak obrade znatno je jednostavniji. Osim toga, postupak cementiranja prilagođen je kompozitima. modul elastičnosti i zbog toga prigu- šuju žvačne sile daleko bolje i osigu- ravaju ugodnost tijekom žvakanja. Istraživanja su također potvrdila da CAD/CAM kompoziti imaju izvrsna mehanička svojstva. U usporedbi s testiranom keramikom (IPS Empre- ss CAD, Ivoclar Vivadent), koja se ne mora peći nakon glodanja, i Lava Ultimate (3M ESPE) i BRILLIANT Slično kao i kod svjetlosno polime- rizirajućih inačica za izradu ispuna, CAD/CAM kompoziti jednostavno se modificiraju i poliraju. Nadalje, njihov popravak može se provesti intraoralno. Općenito, postupak poli- merizacije kompozitnih nadomjesta- ka izrađenih CAD/CAM postupkom presudan je za terapijski uspjeh. Svojstva materijala U usporedbi s keramikom i kera- mikom infiltriranom polimerima, CAD/CAM kompoziti imaju manji Crios (Coltène/Whaledent) imali su veću savojnu čvrstoću. Klinička razmatranja Poznato je da keramički materija- li mogu dovesti do povećane abra- zije antagonista tijekom žvakanja u usporedbi s dentalnom caklinom. Zbog nižeg modula elastičnosti i sa- stava, kompozitni materijali trebali bi biti manje abrazivni prema anta- gonistima. Zanimljivi rezultati na tu temu dobiveni su u istraživanju abrazivnosti CAD/CAM materijala prema antagonističkim zubima. CAD/CAM kompoziti bili su manje abrazivni prema caklini antagonista u usporedbi s ispitanim keramičkim materijalima i hibridnom keramikom infiltriranom polimerom VITA ENA- MIC (VITA Zahnfabrik). Prema re- zultatima istraživanja, BRILLIANT Crios je nježan prema antagonistima, kao što je to uobičajeno za kompozitne materijale, a ipak nije podložan troše- nju, slično kao keramike. Postupak cementiranja Za razliku od nekih keramičkih ma- terijala, CAD/CAM kompoziti uvijek se moraju cementirati adhezivno. To- čan postupak razlikuje se ovisno o ma- terijalu. Postupak opisan u nastavku vrijedi općenito, a osobito za kompo- zit temeljen na staklu i matrici od po- limerizirane smole, pri čemu smolasta matrica također sadrži nepolimerizi- rane metakrilne dvostruke veze (npr. BRILLIANT Crios). Nakon glodanja nadomjeska vezna površina se pjeskari kako bi se povećala retencijska površi- na i time osigurala mehanička retenci- ja. Takva površina sadrži čestice stakla i polimerizirane smolaste matrice. Bu- dući da je pjeskarenje vrlo abrazivan proces, potrebno je voditi brigu o tome da se ne ukloni previše materijala. Uči- nak pjeskarenja usporediv s učinkom jetkanja fluorovodične kiseline kod silikatnih keramika. U svim slučaje- vima, rezultat je povećanje površine za mehaničku retenciju. Poboljšanje adhezijske veze Strategija postizanja optimalne veze varira ovisno o sastavu CAD/ CAM kompozita. Postupak tre- ba biti što jednostavniji kako bi se izbjegle moguće pogreške u primje- ni koje mogu negativno utjecati na snagu veze. Općenito vrijede sljede- ća pravila: • osigurati što veću površinu za ve- zanje i stvaranje mehaničke retencije • vezati se za punilo u materijalu • vezati se za polimeriziranu smola- stu matricu Adhezija na zubno tkivo U slučaju svjetlosno polimeri- zirajućih posrednika veze, slično konvencionalnim terapiji ispunima, treba slijediti upute proizvođača. Nadalje, kompozitni cement koji se koristi ne smije biti previše neprozi- ran, odnosno opakan, inače ne pro- dire dovoljno svjetlosti do nepolime- riziranog inhibicijskog sloja bonda tijekom završne polimerizacije. U takvim slučajevima indicirani su dualno ili kemijski polimerizirajući adhezivi. Zaključak CAD/CAM kompoziti vrlo su slič- ni klasičnim materijalima za ispune koji se polimeriziraju svjetlosno. To znači da se jednako lako modificira- ju i poliraju nakon površinske obra- de. Jednostavno je prilagoditi boju ili kontaktnu točku uz primjenu od- govarajućeg kompozitnog materijala i adhezivne tehnike. Za razliku od svjetlosno polimerizirajućih kom- pozita za ispune, CAD/CAM kom- poziti proizvedeni su u optimalnim tvorničkim uvjetima. Stoga imaju unaprijeđena mehanička svojstva. Usporedba digitalnih i konvencionalnih silikonskih otisaka IWATE, Japan: Kako bi se proci- jenila preciznost digitalnih otisa- ka u implantoprotetskoj terapiji, istraživači s Medicinskog sveuči- lišta Iwate u Japanu uspoređivali su intraoralne skenove s konven- cionalnim silikonskim otiscima. Analiza je pokazala da je dimen- zijska pogreška kod digitalnih otisaka bila malo veća nego kod konvencionalne metode. Za mnoge kliničare digitalna teh- nologija postala je sastavni dio sva- kodnevne prakse. Drugi se i dalje oslanjaju na konvencionalne meto- de koje su se koristile mnogo pri- je uvođenja digitalnih alternativa. Međutim, pitanje koje se nameće u tom kontekstu je jesu li digitalne metode – osim prednosti poput br- zine i ugodnijeg otiska za pacijenta (Nobel Biocare), jedan od 5 mm i jednu od 7 mm na radni model. Kako bi se procijenila pogreška intraoralnog skenera, radni mo- del skeniran je deset puta s intra- oralnim skenerom Lava COS (3M ESPE). Da bi se procijenila pogreš- ka konvencionalnih otisaka, deset radnih modela skenirano je koordi- natnim mjernim računalom (Zeiss). Usporedbom udaljenosti između dvije kuglice koje su bile poveza- ne s implantatima, istraživači su otkrili da je pogreška iznosila 64,5 μm za digitalni model i 22,5 μm za odliveni model, čime je konvenci- onalni otisak bio precizniji od di- gitalnog. Za pokrovni vijak od 5 mm, srednja vrijednost angulacijske pogreške bila je veća za digitalni model nego za konvencionalni, što ukazuje na značajne razlike u preciznosti, na- pisali su istraživači. Međutim, to nije bilo zabilježeno za vijke od 7 mm. Budući da su pogreške kod digi- talnog otiska bile malo veće nego kod konvencionalnog, istraživači su zaključili da trenutačno digitalni otisci ne mogu zamijeniti konvenci- onalne u protetici. Međutim, pred- vidjeli su da će razvoj informacijske tehnologije najvjerojatnije dovesti do poboljšanja točnosti digitalnih otisaka u bliskoj budućnosti. Istraživanje, pod nazivom "Ispiti- vanje točnosti položaja pokrovnih vijaka implantata reproduciranog intraoralnim digitalnim skenerom", objavljeno je online u časopisu PLOS ONE. Mjerenje radnog modela koordinatnim mjernim računalom (lijevo) i referentne točke na virtualnom modelu (fotografije: Ajioka i sur./PLOS ONE) – zaista preciznije od tradicionalnih tehnika. U cilju rasvjetljavanja tog proble- ma, japanski su istraživači uspo- ređivali virtualne modele dobivene na temelju intraoralnog skena s radnim modelima izlivenima na te- melju konvencionalnih otisaka u si- likonu. Evaluacija je ograničena na korištenje digitalnih otisaka u im- plantoprotetici. U tu svrhu, istraži- vači su postavili dva pokrovna vijka