Please activate JavaScript!
Please install Adobe Flash Player, click here for download
ePaper created 2017-12-06, 10:47:46 | version 1.38.0
Dental Tribune Croatian Edition Specijal: Implantologija 7 lizirana je prevalencija peri- implantatnih bolesti u skupini bolesnika integriranih u paro- dontološki program praćenja. Svi ispitanici potjecali su iz iste privatne stomatološke ordinaci- je. Nakon završetka istraživanja utvrđeno je da je prevalencija periimplantitisa kod pacijenata uključenih u program praćenja iznosila 12 do 22 posto. Peri- implantatni mukozitis bio je prisutan u 40 posto slučajeva. Te su vrijednosti slične rezulta- tima dobivenim na pacijentima jedne sveučilišne klinike10. Terapija Iako terapija periimplantat- nog mukozitisa ne dovodi u svim slučajevima do potpunog izlječenja4, za pacijenta je bo- lja i financijski povoljnija, pri čemu rezultate treba kontroli- rati u kratkim intervalima od nemaju dodatne koristi, u ne- kirurškoj terapiji periimplan- titisa trebalo bi ih primijeniti. Pored preporuke da se provodi pjeskarenje glicinskim pra- hom, primjena Er:YAG lasera također donosi prednosti u po- gledu terapijskog uspjeha. Lo- kalni antibiotici (doksiciklin) i klorheksidinski ulošci također se mogu koristiti kao pomoćna sredstva20. Čak i ako se već ra- zvio periimplantitis, treba teži- ti smanjenju čimbenika rizika (neadekvatna protetska supra- konstrukcija, pušenje). Ako je već došlo do resorpcije kosti veće od 7 mm, zaustavljanje progresije (stabilan rezultat za razdoblje dulje od šest mjeseci) samo nekirurškom terapijom nije vjerojatno2,11,19. U ovim slučajevima prednost treba dati ranoj kirurškoj terapiji. Ni- jedan od istraženih kirurških ne može se govoriti o nekon- troliranom valu periimplantiti- sa te se na sreću crna predvi- đanja iz proteklih godina nisu obistinila. Kako bi se stvorila jasnija situacija za kliničare te im se ponudili bolji protokoli za terapiju periimplantatnog mukozitisa i periimplantitisa, potrebna su dodatna istraži- vanja. Isto tako, mora porasti razumijevanje o implantatima i povezanim upalama tkiva koja ih okružuju. Implanta- cija se smatra jednostavnim i sigurnim načinom nadoknade zubi fiksnim nadomjescima. To je istina, samo što trebaju biti usklađene sve okolnosti kako bi se naknadne intervencije svele na minimum. Implantati su u usporedbi s drugim meto- dama liječenja relativno mlada disciplina u dentalnoj medicini. Materijali koji se koriste, tek- kosti. Upala zahvaća sluznicu koja graniči s implantatom, dok je kod periimplantitisa upa- la povezana s gubitkom kosti. Kao etiološki čimbenik navodi se plak. Slično kao i kod gin- givitisa koji predstavlja upalu marginalne gingive, plak uzro- kuje i mukozitis. Smatra se da neki, iako ne svi, oblici muko- zitisa prelaze u periimplantitis. Dijagnostika se obavlja s po- moću parodontne sonde i na temelju rendgenske snimke. Preporučuje se redovita pro- vjera periimplantatne dubine sondiranja nakon završetka oseointegracije. Pritom se ne smije prekoračiti pritisak od 0,25 N. Osim toga treba pro- vjeravati parametar krvarenja nakon sondiranja (BOP). Prevalencija periimplantat- nog mukozitisa i periimplan- titisa u istraživanjima, ovisno 8 11 13 9 12 14 10 15 Slika 8. Optimizacija mekog tkiva slobodnim transplantatom sluznice. ● Slika 9. Vestibularni prikaz. ● Slika 10. Pacijent mora moći samostalno uklanjati plak. ● Slika 11. Pjeskarenje. ● Slika 12. Kirurški prikaz periimplantatnog defekta. • Slika 13. Rendgenski prikaz periimplantatnog defekta. ● Slika 14. Periimplantatni defekt ispu- njen nadomjesnim koštnaim materijalom. ● Slika 15. Neuspjeh nakon 15 mjeseci – došlo je do napredovanja defekta. implantatni mukozitis i 22% za periimplantitis. Dokazano je da se na glatkim površina- ma implantata nakuplja ma- nje plaka. U sistematiziranom preglednom radu utvrđena je jasna veza između pušenja i upale periimplantatnih tkiva. Koliko odsutnost keratinizira- ne sluznice utječe na rizik od pojave periimplantatnih bo- lesti nije razjašnjeno. Postoje istraživanja koja negiraju vezu između parodontitisa i peri- implantitisa, kao i istraživanja koja potvrđuju statistički zna- čajnu povezanost tih dviju bo- lesti. Preporučuje se pacijente s parodontitisom upozoriti na mogući povećani rizik od peri- implantatnih bolesti. Rano prepoznavanje i tera- pija periimplantatnog mukozi- tisa najvažniji su u prevenciji periimplantitisa. Preporučena terapija periimplantatnog mu- kozitisa ograničena je na redo- vito, sustavno i profesionalno uklanjanje plaka i poboljšanje oralne higijene kod kuće. Dok adjuvantne mjere nisu imale dodatnu korist u liječenju peri- implantatnog mukozitisa, sva- kako se preporučuju u nekirur- škoj terapiji periimplantitisa. Osim preporuke da se provodi pjeskarenje glicinskim prahom, Er:YAG laser ili lokalna pri- mjena antibiotika (doksiciklin) i klorheksidinskih uložaka ima određenih prednosti u pogledu terapijskog uspjeha. Ako košta- na destrukcija iznosi više od se- dam milimetara, zaustavljanje napredovanja (stabilni rezultat više od šest mjeseci) nekirur- škom terapijom nije vjerojatno. U tim slučajevima prednost treba dati ranoj kirurškoj tera- piji. Neovisno o primijenjenoj kirurškoj metodi, suglasnost vlada oko toga da se u potpu- nosti mora odstraniti granula- cijsko tkivo i očisititi površina implantata. U budućnosti su potrebna dodatna istraživanja usmjerena na smanjenje prevalencije pri- implantitisa, otkrivanje čimbe- nika rizika za njezin nastanak i razvoj novih terapijskih pri- stupa. Napomena urednice: Popis literature dostupan je na upit Alexander Müller- Busch, dr. med. dent. BAG Dres. Müller- Busch, Wildenhof, Drechsler Hofmillerstraße 21 po tri mjeseca. Preporučena terapija ograničena je na redo- vito, sustavno i profesionalno uklanjanje plaka4 i poboljšanje oralne higijene kod kuće15. Po- moćna sredstva poput otopina za ispiranje, balzama s raznim sastojcima, antibiotika ili la- sera nemaju dodatne koristi u liječenju periimplantatnog mukozitisa18,20. Po mogućnosti trebalo bi prestati pušiti. Sva- kako je važno provjeriti i prema potrebi korigirati dosjed protet- ske suprakonstrukcije. Terapija periimplantitisa dijeli se na (1) nekiruršku i (2) kiruršku. Dok kod periimplantatnog mukozitisa pomoćne mjere terapijskih postupaka nije bolji u izravnoj usporedbi. Jedino se svi slažu oko toga da se gra- nulacijsko tkivo treba potpuno ukloniti i čišćenje površine im- plantata ima ključnu ulogu. Defekti koji zaostanu nakon čišćenja mogu se ispuniti nado- mjesnim koštanim materijalom. Međutim, recesije su vrlo vje- rojatne20. Pogled u budućnost Istraživanja proteklih go- dina jasno pokazuju koliko se različito gleda na temu pe- riimplantatnog mukozitisa i periimplantitisa i koliko su različite definicije. Međutim, stura površine, vrsta implantata (jednodijelni, višedijelni), veza s implantatnom nadogradnjom, način pričvršćivanja nadomje- ska (cementiranje ili vijak), protetska suprastruktura, paci- jent (pušenje, dijabetes, oralna higijena itd.) i posljednje, ali ne najmanje važno, terapeut utječu na rizik od periimplan- titisa. Vrijeme će pokazati hoće li noviji implantati izrađeni od keramike ili liječenje periim- plantatnih upala probioticima smanjiti rizik. Zaključak Periimplantatni mukozitis de- finira se kao upala bez gubitka o korištenim definicijama, doseže vrijednosti od 19 do 65 posto. U metaanalizama navodi se vrijednost od 43% za peri- O autorima Frederic Kauffmann, dr. med. dent. Stomatološka klinika Würzburg Odjel za parodontologiju Pleicherwall 2 97070 Würzburg, Njemačka kauffmann_f@ukw.de 85055 Ingolstadt, Njemačka a.mueller-busch@web.de