Please activate JavaScript!
Please install Adobe Flash Player, click here for download
ePaper created 2017-12-06, 10:47:46 | version 1.38.0
Specijal: Implantologija 6 Dental Tribune Croatian Edition Može li se periimplantitis izliječiti? Autori: Frederic Kauffmann, dr. med. dent. i Alexander Müller-Busch, dr. med. dent. Implantati su se odavno etablirali kao standardni oblik terapije u slučaju bezubosti. I pacijenti i terapeuti cijene mogućnosti koje oni pružaju. Nove površine implantata omogućuju njihovu uporabu i u kompromitiranim situacijama uz kraće razdoblje oseointegracije. Izgleda kao da nema rizika. Stope preživljavanja više od 95 posto uzimaju se zdravo za gotovo. Je li stvarno sve tako jednostavno? Je li implantat uistinu niskorizični terapijski instrument u svakodnevnoj stomatološkoj praksi? Stope preživljavanja nisu sinonim za uspjeh. Istraživanja pokazuju da je do 65 posto slučajeva pogođeno periimplantnim mukozitisom, a 47% periimplantitisom3. Rana terapija periimplantatnog mukozitisa i sprečavanje periimplantitisa su prioritet. Dijagnostika Za dijagnozu periimplantat- nog mukozitisa i periimplantiti- sa potrebni su samo parodontna sonda i intraoralna periapikal- na rendgenska snimka. Nakon oseointegracije pre- poručuje se redovito sondira- nje dubine periimplantatnih džepova. Pritom pritisak ne smije prijeći 0,25 N8. Strah 1 5 da će se sondiranjem oštetiti površina implantata nije ute- meljen, tako da se konvencio- nalne sonde ne moraju nužno zamijeniti posebnim mjernim sondama21. Rano otkrivanje pe- riimplantnog mukozitisa važno je jer on neprimjetno prelazi u periimplantitis, a stadij bolesti nije moguće utvrditi nijednim trenutačno dostupnim pomaga- lom6. Osim dubine sondiranja, terapeut može pratiti i krva- renje nakon sondiranja (Blee- ding on Probing = BOP), što terapeutu daje uvid u upalno stanje sluznice. Dok pozitivan BOP ukazuje barem na peri- implantatni mukozitis, gnojni iscjedak znak je periimplanti- tisa. Za gubitak kosti u litera- turi se navode granične vrijed- nosti između 0,4 mm i 5 mm nakon čega se može govoriti o periimplantitisu17. Također su opisani slučajevi kod kojih se uz gubitak kosti i do tri na- voja nije smatralo da se radi o periimplantitisu, nego i dalje o periimplantatnom mukozi- tisu3. Međutim, procesi takve koštane pregradnje uočavaju se samo na rendgenskim snimka- ma i njihova procjena uvelike som, nije upalna i nije progre- sivna. Prevalencija i čimbenici rizika Sistematizirani pregledni rad o epidemiologiji periimplantat- nih bolesti objavljen je 2015., a bavio se postimplantološkim komplikacijama. Prevalencija periimplantatnog mukozitisa i gubitak kosti kod implantata s poliranom površinom mnogo manji u usporedbi s hrapavom1. Kao značajnim čimbenikom rizika za pojavu periimplanti- tisa smatra se pušenje12,14. O odsutnosti ili prisutnosti keratinizirane sluznice kao do- datnog čimbenika rizika za ra- zvoj periimplantitisa u literatu- ri se kontroverzno raspravlja. U cijama koje se ne mogu dobro čistiti češće zahvaćeni peri- implantitisom. Osim toga, u sistematiziranom preglednom radu Derksa i Tomasija (2015.)3 opisana je pozitivna korelacija između starosti implanta i pre- valencije periimplantitisa. Parodontitis Brojna istraživanja uzimaju u 3 2 6 4 7 Slika 1. Sondiranje dubine džepova oko implantata, u ovom slučaju u standardnom rasponu. ● Slika 2. Rendgenska snimka na početku kao referentna vrijednost za praćenje. ● Slika 3. Rendgenska kontrola nakon dvije godine ● Slika 4. Gnojni iscjedak nakon sondiranja. ● Slika 5. Spontano curenje gnoja. ● Slika 6. Periimplantitis – rendgenski nalaz. ● Slika 7. Nedostaje keratinizirana sluznica. ovisi o kvaliteti i perspektivi snimke. Općenito se preporučuju in- traoralne periapikalne snimke pod pravim kutom. Kako bi se bolje mogao procijeniti proces koštane pregradnje preporučuje se uz nalaz dubine sondiranja u vrijeme protetske opskrbe izraditi i rendgensku snimku. Tako je moguće bolje procije- niti eventualnu resorpciju kosti u odnosu na početnu situaciju16. Ne može se svaki gubitak ko- sti oko implantata izjednačiti s periimplantitisom. Naime, fizi- ološka pregradnja kosti također može dovesti do gubitka17. Ona, u usporedbi s periimplantiti- periimplantitisa, ovisno o kori- štenoj definiciji, kretala se od 19 do 65 posto. U metaanali- zama prevalencija periimplan- tatnog mukozitisa procijenjena je na 43% (IP: 32 – 54%), a za periimplantitis 22% (IP: 14 – 30%)3. Opći čimbenici rizika Budući da je periimplantitis uzrokovan bakterijskim pla- kom, osobito je značajna mo- gućnost nakupljanja plaka na površini implantata. Dokazano je da se na glatkoj površini im- plantata nakuplja manje biofil- ma1. Osim toga, u pretkliničkim istraživanjima pokazalo se da je jednom radu nije otkrivena po- veznica između keratinizirane sluznice i periimplantitisa7. Međutim, u drugom istraživa- nju pronađena je veza između povećanog rizika od mukozi- titisa, kao i periimplantitisa i prisutnosti keratinizirane sluznice14. Dodatni utjecaj na periimplantatne bolesti tako- đer može imati vrsta protetske suprakonstrukcije, fiksna ili mobilna, i njezin loš dosjed. Ni za jedan od tih čimbenika nema znanstvenih rezultata. Osim toga, raspravlja se o mogućno- sti održavanja higijene. Serino i Ström (2009.)22 otkrili su da su implantati sa suprakonstruk- obzir stanje parodonta tako da je utvrđena potencijalna veza između periimplantatnih bo- lesti i parodontitisa5,7,9. Marra- kech i sur. 2013.9 pokazali su da su pacijenti s aktivnom pa- rodontnom bolesti osjetljiviji na nastanak periimplantitisa. U istraživanjima Koldslanda i sur. 2011.7 te Ferreire i sur. 2006.5 također je utvrđena po- zitivna korelacija između paro- dontne bolesti i periimplantiti- sa. Pacijenti s parodontitisom imaju statistički značajno veći rizik od periimplantatnih bo- lesti13. U presječnom istraživanju Mir-Marija i sur. iz 2012. ana-