Please activate JavaScript!
Please install Adobe Flash Player, click here for download
ePaper created 2017-12-06, 10:47:46 | version 1.38.0
Dental Tribune Croatian Edition Specijal: Implantologija 11 se uglavnom na bukalnoj strani alveolarnog grebena28. Schropp i sur. izvijestili su da se dvije tre- ćine horizontalnog gubitka kosti javljaju unutar prva tri mjeseca, a jedna trećina odvija se tijekom preostalih devet mjeseci prve go- dine nakon vađenja29. Prosječan gubitak širine grebena iznosio je 5 do 7 mm u razdoblju od šest mjeseci ili 50% tijekom dvanaest mjeseci nakon vađenja zuba29. Gubitak visine kosti je ma- nji i navodi se da iznosi oko 1 mm unutar prvih šest mjeseci nakon vađenja20,29. Ako se na vrijeme ne pristupi transplantaciji kosti i im- plantoprotetskoj terapiji, atrofija alveolarnog nastavka prednje mak- sile napreduje. Resorpcija bukalne ploče kompromitira anatomiju be- zubog alveolarnog grebena i ote- žava postavljanje implantata u pro- tetski povoljnom položaju31. Čak i kada se ugradi dentalni implantat, njegova stabilnost je smanjena bez prisutnosti bukalne kortikalne ploče. Koristeći dvodimenzional- ni model konačnih elemenata za analizu naprezanja, Clelland i su- radnici pokazali su da su implan- tati koji nisu okruženi kortikalnom kosti izloženi većem naprezanju32. Debeli sloj kortikalne kosti koji je dodan u model imao je značajan utjecaj na smanjenje naprezanja oko implantata. Zona D4 povezana je s prvim i drugim pretkutnjacima u gornjoj čeljusti, a rijetko i s prvi i drugim kutnjacima. Iako se ovo područje ne smatra prednjim segmentom, i dalje je vidljivo tijekom razgovo- ra smijanja. Park, Hyo-Sang i sur. izvijestili su da se gustoća korti- kalne kosti maksile kretala između 810 i 940 HFU, osim u području tubera (443 HFU na bukalnoj i 615 HFU na palatalnoj alveolarnoj ko- sti) i između 835 i 1113 HFU na bazalnoj kortikalnoj kosti, osim u području tubera (542 HFU)33. Gu- stoća kortikalne kosti mandibule kretala se između 800 i 1580 HFU na alveolarnoj kosti te 1320 i 1560 HFU na bazalnoj kosti. Najveća gustoća kosti u maksili zabilje- žena je u području očnjaka i pret- kutnjaka, dok je najmanja gustoća zabilježena u području tubera. Gu- stoća kortikalne kosti bila je veća u mandibuli nego u maksili s progre- sivnim povećanjem od sjekutića prema retromolarnom području. Zona D5 poznata je kao zona si- nusa, a radi se o bilateralnoj zoni alveolarnog grebena u stražnjem dijelu maksile smještenoj na bazi maksilarnog sinusa od drugog pretkutnjaka do pterigoidne ploče. Postoje određene značajke nado- mještanja izgubljenog zuba ili zubi (rijetko dva pretkutnjaka, a češće jedan ili dva kutnjaka) dentalnim implantatima u ovoj zoni. To se često odnosi na stupanj pneuma- tizacije sinusa i vertikalni nedo- statak kosti koji može zahtijevati augmentacijske kirurške zahvate u subantralnom području kako bi se mogao ugraditi implantat. Ova bilateralna maksilarna stražnja zona koja se proteže od jaka ili lomove vijaka. Parein i sur. u retrospektivnom istraživanju analizirali su 392 Brånemarkova implantata koji su ugrađeni u stra- žnji dio 152 djelomično bezube mandibule i opskrbljeni s 56 kru- nica i 168 mostova36. Kumulativna stopa uspješnosti svih implantata u stražnjem dijelu mandibule iznosi- la je 89,0% u šest godina. Manje komplikacija pojavilo se na implantoprotetskim nadomjes- cima koje su se nalazili isključivo u području pretkutnjaka u uspo- redbi s kutnjacima ili miješanim situacijama s implantatima u po- dručju kutnjaka i pretkutnjaka. Drago je istraživao oseointegra- ciju vezano za položaj 673 im- plantata kod 169 pacijenata koji su promatrani od sedam mjeseci do osam godina nakon okluzal- nog opterećenja14. Oseointegracija implantata zabilježena je 89,1% slučajeva u prednjem dijelu mak- sile, 71,4% slučajeva u stražnjem dijelu maksile, 96,7% u prednjem dijelu mandibule i 98,7% slučajeva u stražnjem dijelu mandibule. Moy i sur. analizirali su stope gubitaka implantata i povezanih čimbenika rizika te su zabilježili stopu neu- spjeha od 8,16% u maksili i 4,93% u mandibuli37. Viša dob (više od 60 godina) bila je u jakoj vezi s rizikom od neuspjeha implanta- ta. Bass i sur. analizirali su 303 pacijenata s 1097 implantata tije- kom trogodišnjeg razdoblja te su utvrdili stope uspješnosti implan- tata u maksili od 93,4% i 97,2% u mandibuli38. Loša kvaliteta kosti igrala je glavnu ulogu kod gubitka implantata, dok količina kosti nije bila toliko važna. U svim prikazanim radovima kumulativne stope uspješnosti dentalnih implantata općenito su visoke i svi su složni u tome da položaj implantata igra važnu ulo- gu za uspjeh terapije. Čini se da je kumulativna stopa uspješnosti za implantate u mandibuli malo viša nego u maksili – razlika je oko četiri posto. Stopa uspješnosti implantata u prednjim područji- ma čeljusti veća je nego otraga, prvenstveno zbog kvalitete kosti: oko 12 posto razlike između pred- njeg i stražnjeg dijela u maksili te oko četiri posto razlike između prednjeg i stražnjeg dijela u man- dibuli. Na temelju recenziranih izvješća u literaturi implantopro- tetska terapija u prednjem dijelu mandibule čini se najuspješnijom. U stražnjem dijelu maksile stopa uspješnosti je najmanja. Zaključak Postoje razlike u razinama HFU- a u različitim dijelovima usne šu- pljine. Najveća je u prednjem dije- lu mandibule, a zatim u stražnjem dijelu maksile, stražnjem dijelu mandibule, prednjem dijelu mak- sile i stražnjem dijelu maksile sa sinus liftom. HFU može pomoći u kirurškoj fazi jer se može unaprijed procijeniti potreba za dodatnim po- stupcima u različitim područjima tijekom dijagnostičke faze. Napomena urednice: Popis literature dostupan je na upit. O autoru Dr. Souheil R. Hussaini, BDS, MS Oral Implantology Medical Center 204 Al Wahda Building Port Saeed Rd, Deira, PO Box 39695 Dubai, UAE Tel.: +971 4 2956595 Fax: +971 4 2958757 souheilh@eim.ae www.ID-SC.com drugog pretkutnjaka do pteri- goidne ploče nalazi se na bazi maksilarnog sinusa. Embriološki, tvrdo nepce i alveolarni nastavak maksilarnog sinusa tvore barijeru između maksilarnog sinusa i usne šupljine. Visina kosti između dna maksilarnog sinusa i alveolarnog grebena rutinski se analizira u oralnoj implantologiji kada se pla- nira implantacija u tom područ- ju. Povećanje volumena sinusa ili pneumatizacija sinusa nakon gubitka stražnjih zubi često za- htijevaju vertikalnu augmentaciju kosti podizanjem dna sinusa. Kost u ovom području često je lošije kvalitete (tip 3 i 4) što može po- većati stopu gubitaka implantata. Glavna opskrba krvlju stražnjeg dijela maksile ide preko stražnje gornje alveolarne arterije, velike i male palatinalne arterije (grane maksilarne arterije), uzlazne fa- ringealne grane vanjske karotidne arterije i uzlazne palatinalne grane facijalne arterije. Ozljeda stražnje gornje alveolarne arterije tijekom lateralnog pristupa radi subantral- ne augmentacije može uzrokovati krvarenje koje može zahtijevati koagulaciju. Materijali i metode Iz baze od 1134 pacijenta kod kojih je ugrađeno 4800 dentalnih implantata od 2001. do 2015., pro- tetičar bez poznavanja ovih krite- rija nasumično je odabrao sto slu- čajeva iz baze podataka te su oni analizirani u ovom istraživanju. U okviru dijagnostike snimljene su panoramske i CBCT snimke. Izra- čunat je prosječni HFU slučajno odabranih sto slučajeva. Rezultati Hounsfieldove jedinice: Podaci u Tablici 1. na temelju sto slučajeva pokazali su da je prosječni HFU bio najmanji u zoni D5 (213 HFU), nakon toga u zoni D4 (528 HFU), D3 (561 HFU), D2 (599 HFU) i D1 (654 HFU) (Slika 1. i Tablica 1.). Rasprava Postoji nekoliko radova u kojima se, među mnoštvom drugih čim- benika, proučava utjecaj položaja implantata na uspjeh ili neuspjeh implantoprotetske terapije. Becker i sur. u prospektivnom istraživa- nju analizirali su 282 implantata smještena u području kutnjaka maksile i mandibule34. Šestogodiš- nja kumulativna stopa uspješnosti za stražnje implantate u maksili iznosila je 82,9%, a za mandibulu 91,5%. Zaključio je da je kumula- tivna stopa za stražnje područje niža u odnosu na prednji dio gor- nje i donje čeljusti zbog razlika u kvaliteti i kvantiteti kosti. Eckert i sur. u retrospektivom istraživanju analizirali su 1170 implantata koji su ugrađeni u djelomično bezube čeljusti: prednji dio maksile, stra- žnji dio maksile, prednji dio man- dibule i stražnji dio mandibule35. Utvrdili su da položaj implantata nije imao utjecaja na stope pre- življavanja implantata, učestalost lomova implantata, popuštanje vi-