Please activate JavaScript!
Please install Adobe Flash Player, click here for download
ePaper created 2016-11-18, 11:10:54 | version 1.38.0
9 Dental Tribune Croatian Edition vrstu tkiva, te hoće li se koristiti au- tologni ili alogeni transplantat (ko- štani), i odakle će se uzeti. Dokumentacija Dokumentacija je važan dio im- plantoprotetske terapije, a terapeut odlučuje koju će vrstu evidencije koristiti. Pogodne su fotografije, rendgenske snimke (panoramske, periapikalne) i CBCT. Otisci, mo- deli i artikulatori omogućuju simu- laciju situacije (slika 3.), ali u novije vrijeme sve je popularnija virtualna simulacija (slika 4.). Dijagnostič- kim navoštavanjem predviđa se broj i smještaj implantata. Rendgenski i kirurški predlošci izrađuju se na temelju protetskog plana terapije. Rendgenskom procjenom određuju se položaj i nagib implantata ovisno o raspoloživoj kosti4 . Dijagnoze i prognoza Potrebno je sastaviti cjelovit popis dijagnoza, popis svih medicinskih i stomatoloških stanja. Potrebno je predvidjeti prognozu s obzirom na suradljivost pacijenta. Važno je kla- sificirati slučaj. ITI u tu svrhu nudi jednostavan online alat gdje se slu- čajevi svrstavaju u jednostavne, slo- žene i napredne. Pacijent treba biti svjestan je li terapija implantatima zasebna cjelina, dio većeg, sveobu- hvatnog plana ili se plan može do- vesti u pitanje zbog ograničavajućih čimbenika. Očekivanja od terapije i troškovi pacijentu se trebaju prezen- tirati na realan i razumljiv način4 . U ovoj fazi, kliničar ima mogućnost obaviti sve zahvate samostalno, pre- baciti slučaj specijalisti/iskusnijem kolegi ili odraditi terapiju u suradnji. Kirurški aspekti Kod planiranja kirurškog zahvata potrebno je procijeniti je li potrebna augmentacija kosti i/ili mekog tkiva te hoće li se augmenatcija i ugrad- nja implantata provesti simultano ili s vremenskim razmakom. Kod implantacije se može birati između pristupa sa ili bez podizanja režnja, ugradnje u razini kosti ili razini me- kog tkiva, vrsta implantata, dužine, promjera i površine. Svaki izbor ima svoje prednosti5 . Treba odlu- čiti hoće li se implantacija provesti prostoručno, djelomično ili potpu- no navođeno kirurškim predloškom (kontrola nagiba i dubine) (slika 5.). Predložak treba omogućiti da se planirani položaj implantata jedno- stavno prenese na ležište6 . Nakon implantacije ključni su as- pekti razdoblje oseointegracije, pro- tokol opterećenja i privremena faza. Postkirurška procjena uključuje položaj i nagib implantata, stabil- nost i odsustvo patoloških obilježja. Potrebno je procijeniti oralnu higi- jenu i suradljivost pacijenta. Pri- vremeni nadomjesci igraju ključnu ulogu u oblikovanju mekog tkiva, a mogućnosti su: djelomične proteze (žabice), Essex udlage i privremene implantatne nadogradnje (Peek, ti- tanij, Tempcap i individualne) (slika 6.). Tempcap omogućuje optimalno cijeljenje gingive i sprečava konta- minaciju kirurškog polja7 (slika 7.). Protetski aspekti Nakon cijeljenja se uzimaju otis- ci koji mogu bit konvencionalni ili virtualni (skeniranje). Kod konven- cionalnih otisaka treba isplanirati hoće li se uzeti tehnikom otvorene ili zatvorene žlice. Kod skeniranja je važno imati na umu specifikaci- je sustava i osigurati kompatibilnost s laboratorijem s kojim surađujete. Digitalni otisci postaju sve po- pularniji zbog jednostavnosti i učinkovitosti8 . Odluke u vezi im- plantatnih nadogradnji uključuju: tvorničke, individualne (slika 8.), nakošene i od kojeg materijala su izrađene. Ostale mogućnosti uključuju pro- mjenu platforme, vrstu retencije (vi- jak ili cementiranje), boju, veličinu okluzalnog stolića, vrstu okluzije i mjesto sučelja. Predaja trajnog nadomjeska i praćenje pacijenta Završno se analiziraju ključni pa- rametri nadomjeska poput dosjeda, oblika, funkcije, estetike i smjera uvođenja. Ako su rezultati kompro- mitirani, implantatnu nadogradnju i/ili suprakonstrukciju potrebno je promijeniti ili izraditi ispočetka. Položaj implantatne nadogradnje treba provjeriti rendgenski. Nakon što je potvrđen, zateže se moment ključem i postavlja se suprastruktu- ra. Ako se nadomjestak pričvršćuje cementom, važno je očistiti višak. Ako se nadomjestak pričvršćuje vijkom, treba zabrtviti pristupni otvor. Potrebno je prilagoditi okluziju. Razumno je izraditi i završnu rend- gensku snimku (slika 9.). Prema potrebi može se izraditi zaštitna ud- laga. Pacijenta treba redovito pratiti nakon terapije kako bi se na vrijeme uočile potencijalne komplikacije. Zaključci Uz odgovarajuću dijagnozu, plan terapije i donošenje odluka, implan- toprotetska terapija može se prove- sti na predvidljiv i uspješan način. Pažljivo razrađen plan dat će opti- malne rezultate i time pružiti zado- voljstvo i terapeutu i pacijentu. Napomena: Popis literature do- stupan je na upit. Specijal:Dentalnaimplantologija