Please activate JavaScript!
Please install Adobe Flash Player, click here for download
ePaper created 2016-11-18, 11:10:54 | version 1.38.0
12 Dental Tribune Croatian Edition Periimplantitis je jedna od najčešćih komplikacija kod pacijenta s dentalnim implan- tatima. Stanje je karakterizi- rano upalom mekog tkiva oko implantata i gubitkom potpor- ne kosti. Bez obzira na odre- đene sličnosti kliničke slike s parodontitisom na zubima, progresija bolesti brža je kod periimplantitisa. Periimplan- tatni mukozitis prethodi peri- implantitisu, kao što gingivitis prethodi parodontitisu. Klinička i eksperimentalna istraživanja pokazala su da su periimplantatni mukozitis i gin- givitis sličnog staničnog sastava (Lang i sur. 2011.). Obje lezije mogu napredovati i time utjecati na tkiva oko zubi i implantata. Za razliku od toga, periimplantitis se patohistološki znatno razliku- je od parodontitisa (Berglundh i sur. 2011.). U pretkliničkim in vivo istraživanjama u kojima su uspoređivane te dvije lezije kori- štene su eksperimentalne tehnike za indukciju parodontitisa i peri- implantitisa. U jednom takvom istraživanju Carcuac i sur. (2013.) pokazali su da se napredovanje bolesti razlikovalo po zubima i implantatima u razdoblju praće- nja od šest mjeseci. Gubitak kosti bio je više izražen na implantati- ma s modificiranom površinom u odnosu na zube i implantate s ne- modificiranom površinom. Histo- loška analiza također je pokazala da su parodontne lezije od alveo- larne kosti odvojene zonom neu- paljenog vezivnog tkiva, dok kod periimplantitisa ne postoji slična granica između lezije i potporne kosti (slika 1.). Osim toga, najapi- kalniji dio periimplantne lezije bio je otvoren prema biofilmu u dže- pu, kako je epitel džepa pokrivao samo oko 60-70% lezije. Lateralni i apikalni dijelovi periimplantatne lezije proširili su se na krestalnu kost, čija je površina bila oblože- na osteoklastima. Patohistološke razlike između dvije vrste upala mogu se objasniti strukturnim razlikama u potpornim tkivima oko zubi i implantata. U sveobu- hvatnom istraživanju temeljenom na biopsijama mekog tkiva dobi- venih od 40 pacijenata s teškim parodontitisom i 40 pacijenata s teškim periimplantitisom, Carcu- ac i Berglundh2 (2014.) izvijestili PERIIMPLANTITIS – pokazatelj (ne)uspjeha implantoprotetske terapije Autor: Dr. Olivier Carcuac su o dodatnim razlikama između parodontitisa i periimplantitisa. U usporedbi s uzorcima parodon- titisa, lezije periimplantitisa bile su dvostruko veće i sadržavale su veću količinu i gustoću makrofa- ga, plazma stanica i neutrofilnih granulocita. Takvi nalazi ukazu- ju na teži oblik bolesti, što može djelomično objasniti veću brzinu napredovanja periimplantitisa. Periimplantitis se, kao i paro- dontitis, dijagnosticira pojavom krvarenja nakon sondiranja i gu- bitkom potpornih tkiva. Rasprava u vezi s dijagnozom periimplan- titisa obično je usmjerena na pra- gove rendgenski vidljivog gubitka kosti (slika 2.). U tom kontekstu, zbunjujuće su preporuke za kli- nička istraživanja i dijagnostičke smjernice za svakodnevnu klinič- ku praksu. Istraživanja u kojima se ocjenjuje prevalencija periim- plantitisa koriste takozvane defi- nicije slučajeva. Dok postoji jasan konsenzus o korištenju krvarenja nakon sondiranja kao kliničkog kriterija, predloženo je najmanje sedam različitih pragova rend- genski vidljivog gubitka kosti za utvrđivanje periimplantitisa (To- masi i Derks 2012.). Nakon metaanalize podataka iz različitih istraživanja, Derks i To- masi (2015.) nedavno su izvijestili da oko 22% pacijenata s dental- nim implantatima boluje od peri- implantitisa. Slični rezultati do- biveni su i u drugim preglednim radovima (Mombelli i sur. 2012.). U nedavno objavljenom nacional- nom projektu, podaci 596 pacije- nata korišteni su za proučavanje učestalosti periimplantitisa (Der- ks i sur. 2015.). Dok je oko 45% pacijenata imalo znakove periim- plantitisa, 14,5% imalo je umjere- ne/teže oblike bolesti (krvarenje nakon sondiranja i gubitak kosti > 2mm) na ≥1 implantata. Čimbenici rizika za nastanak periimplantitisa Sklonost parodontitisu jedan je od najvećih čimbenika rizika za nastanak periimplantitisa. Neko- liko istraživanja pokazalo je da su takvi pacijenti zastupljeniji među onima s periimplantitisom. Treba imati na umu da odgovarajuće pot- porne mjere sprečavaju nastanak periimplantitisa i kod pojedinaca s osjetljivim parodontom. Stoga, pod uvjetom da je parodontološka terapija uspješna i da se koopera- bilnost pacijenta održava na viso- koj razini, implantati imaju povolj- nu prognozu s malim rizikom od periimplantitisa. Dodatni potencijalni čimbenik rizika za nastanak periimplantitisa jest dizajn protetske suprastruktu- re. Ako se ne osigura odgovarajući pristup proizvodima za održava- nje oralne higijene, rizik od peri- implantitisa se povećava. Stoga je kod dizajniranja protetske supra- strukture imperativ zadovoljiti uvjet mogućnosti pristupa higi- jenskim pomagalima. Čimbenik rizika za razvoj pe- riimplantitisa o kojem postoje kontroverzna mišljenja je površi- na implantata. Dok postoje jasni pokazatelji o tome u laboratorij- skim istraživanjima, nedostaju klinički dokazi i komparativna klinička istraživanja. U seriji ek- sperimentalnih istraživanja poka- zalo se da je spontana progresija periimplantitisa na implantatima s modificiranom površinom bila jače izražena kod modificirane površine implantata u usporedbi s nemodificiranim površinama (Berglundh i sur. 2007., Albouy i sur. 2012.). Rezultate labora- torijskih istraživanja trebalo bi tumačiti s oprezom. To je slučaj za istraživanja koja pokazuju po- tencijalno negativne rezultate, ali i za ona koja ukazuju na pozitiv- ne učinke modifikacije površine implantata. Rezultati kliničkih istraživa- nja koja su uključivala skupine pacijenata s različitim vrstama implantata pokazuju da su kod hrapave površine implantata O autoru Dr.Olivier Carcuac jespecijalist parodontologijei implantologije. MyDentalClinic AlThanyaRoad, Villa61A UmmSuqeim2, Dubai,UAE Tel:+97143388939 E:olivier@mydentalclinic.ae Specijal:Dentalnaimplantologija problemi bili češći nego kod implantata glatke površine (Ba- elum i Ellegaard 2004., Marro- ne i sur. 2013.) Podaci iz jednog španjolskog istraživanja ukazali su na razlike ne samo u nastan- ku periimplantitisa na različitim implantatima, nego i na razlike u vremenu nastupanja problema (Mir-Mari i sur. 2012.). Kako bi se identificirali čim- benici rizika povezani s pacijen- tom, terapeutom i/ili implantati- ma, potrebne su velike skupine slučajno odabranih pacijenata. Rezultati različitih regresijskih analiza pokazali su da su neki od čimbenika povezanih s terapeu- tom, pacijentom ili terapijom bili u vezi s umjerenim/teškim peri- implantitisom. Pacijenti s paro- dontitisom bili su skloniji umje- renom/teškom periimplantitisu. Veći rizik je zabilježen i kod pacijenata koje su protetski op- skrbili opći stomatolozi. Dodat- no, određene marke implantata bile su povezane s većim rizikom od periimplantitisa: kod Strau- mannovih implantata zabilježe- ne su najniže stope umjerenog/ teškog periimplantitisa u odnosu na Nobel Biocare, Astra Tech i ostale implantate zastupljeni u tom opservacijskom Istraživanju (uključujući Biomet 3i, CrescoTi, Xive, Frialit, Lifecore, Implamed i API). I, na kraju, veća je vje- rojatnost od umjerenog/teškog periimplantitisa zabilježena kod implantata sa smanjenom uda- ljenosti (≤ 1.5 mm) između ruba protetskog rada i razine krestal- ne kosti mjerene u odnosu na početno stanje na rendgenskoj snimci. Napomena: Cijeli popis litera- ture dostupan je na upit. Slika 1. Bukolingvalni presjek kroz tkivo zahvaćeno parodontitisom (a) i periimplanti- tisom (b). Obratite pozornost na veliki upalni proces u vezivnom tkivu i opsežni koštani defekt oko implantata, ulcerozni epitel džepa, koji oblaže upaljeni dio sluznice prema džepu i veliki prostor biofilma i kamenca koji zauzimaju površinu implantata. Slika 2. Rendgenski nalaz uznapredovale resorpcije periimplantatne kosti 1a 2 1b