28 Stomatologija danas Dental Tribune Croatian Edition Kontrola rizika u stomatološkim zahvatima Autor: dr. Miguel Stanley Pacijenti obično ne razmišljaju o zahvatima u dentalnoj medicini kao niskorizičnim ili visokorizičnima iz medicinske perspektive. Kada posje- ćuju stomatologa, obično očekuju da on točno zna što radi i da je relativno sigurno podvrgnuti se predloženom liječenju. Većina doktora dentalne medicine diplomira s razumijeva- njem osnovnih pojmova iz opće sto- matologije i u potpunosti je sposobna izvoditi širok spektar terapijskih za- hvata. Po mom skromnom mišljenju, problem rizika leži u prirodi same struke i proveo sam puno vremena razmišljajući o tome. Razmotrimo struku. Doktori den- talne medicine bave se različitim disciplinama pa tako mogu biti: opći stomatolozi, protetičari, parodontolo- zi, ortodonti, specijalisti endodonci- je, oralni kirurzi, implantolozi, dječji stomatolozi i drugi. Javnosti je teško razlikovati jedno od drugog, a štoviše, opći stomatolozi mogu izvoditi većinu stomatoloških zahvata ako su dobro obučeni. Pogledajmo to ovako: kada pacijent ode u bolnicu, usmjerava se stručnjaku za dio tijela s kojim ima problem. Taj je specijalist obično visoko educiran i na svom odjelu ima resurse za liječenje tog dijela tijela. Nikada ne- ćete vidjeti liječnika opće prakse koji operira srce pacijenta ili ortopeda koji operira mozak pacijenta. Kao i tijelo, usnu šupljinu treba pro- matrati kao da se sastoji od dijelova: tvrdih tkiva, poput kosti i zubi, potpor- nih i mekih tkiva, poput živaca i miši- ća, koji su zaduženi za kretanje i osjet. Bezbroj problema može se pojaviti u usnoj šupljini. Mogu postojati biološki problemi poput infekcije, mehanički problemi poput lomova ili abrazije, a naši zubi naravno stvaraju jednu od OGLAS “Vjerujem da će razvoj tehnologija pomoći općim stomatolozima i manje vještim kolegama u obavljanju visoko- kvalitetne stomatologije.” Budući da u dentalnoj medicini ne postoji istinski nadzor kontrole kvalite- te, osim naše osobne etike, ako pacijent zahtijeva postupak za koji liječnik ima zakonsku dozvolu, a u tome je tehnički neiskusan, ali za njegovo provođenje postoji financijska nagrada, rizik da stvari krenu po zlu prilično je visok. To objašnjava tanku granicu između viso- korizične i niskorizične stomatologije. Američka akademija za oralnu me- dicinu (AAOM) izradila je procjenu rizika koja potvrđuje da postupak pro- cjene pacijenta zahtijeva uključivanje utvrđivanja rizika povezanog s liječe- njem jer je to neophodno za pružanje sigurne i odgovarajuće stomatološke skrbi, kao i za cjelokupno zdravlje pa- cijenta. AAOM klasificira visokori- zične zahvate, između ostalog, prema dobi pacijenta i opasnosti od infekcije i komplikacija2. Ipak, ne uzima u ob- zir iskustvo liječnika, tehnologije koje kliničar primjenjuje ili čak vrijeme koje ima za izvođenje zahvata. Po mom shvaćanju, što je veći stu- panj složenosti zahvata koji izvodite, to vam je potrebno više tehnologije i materijala, a time terapeut mora biti iskusniji i educiraniji. Iz tog razloga većina klinika koje nude vrhunsku stomatologiju obično imaju velik tim i puno ulažu u tehnologiju i materijale. Kada kročite u svijet dentalne este- tike, ulazite u emocionalni odnos sa svojim pacijentom; ako ne možete is- poručiti ono što pacijent želi, naići ćete na niz komplikacija. Potreban je stručni estetski stomatolog i izvrstan dentalni tehničar kako bi se osiguralo zadovolj- stvo pacijenta. Smatram da su složeni estetski zahvati u prednjem segmentu zubnog niza visokorizični po prirodi. Slika: Mylisa/Shutterstock vođene implantacije. U analizi koju je proveo Institut za zdravstvenu politiku Američkog stomatološkog udruženja, od 198 517 stomatologa u SAD-u 2017., 156 992 (većina njih 79 %) su opći sto matolozi, 7546 oralni i maksilofacijalni kirurzi, 5664 speci- jalisti endodoncije, 10 658 ortodonti, 7778 pedodonti, 5790 parodontolozi, 3708 protetičari, a 426 radi u oralnoj i maksilofacijalnoj patologiji, 827 u javnom zdravstvu i 144 u oralnoj i maksilofacijalnoj radiologiji1. Ove brojke obuhvaćaju svako područje za koje se stomatolog educirao. Na pri- mjer, ako je specijalizirao i ortodonciju i dječju stomatologiju, ubraja se u obje kategorije. Prema tim brojkama bilo je 1007 doktora dentalne medicine s više specijalizacija. Ipak, iako su doktori dentalne medicine skloni specijali- ziranju, ako usporedimo broj općih stomatologa s brojem specijalista 2001. i 2017. u SAD-u, evidentan je rast broja općih stomatologa: sa 130 775 u 2001. na 156 992 u 2017. godini1. Najpopularnija specijalizacija u SAD- u je ortodoncija, a 2001. godine bilo je 9265 ortodonta, u usporedbi s 10 658 u 2017. godini1. Područje implantologije rapidno se razvija već godinama, širom svijeta. To nije nešto što bi trebalo shvatiti olako i zahtijeva veliku obuku i tehnologiju. Bez obzira na to koliko bi jednosta- van postupak mogao biti, ovo područje smatram visokorizičnim. Postoji toliko stvari koje mogu poći po zlu, a činje- nica da u mnogim slučajevima kirurg nije taj koji provodi protetsku opskrbu može dovesti do komplikacija. Potreban je samo loš položaj implantata da bi zadao veliku glavobolju protetičaru. Kad stvari krenu po zlu, tko je kriv? Protetski radovi također su visoko- rizični, ali na sreću postoje digitalne tehnologije da pruže bolja rješenja za ovaj problem s pomoću predložaka i imedijatno preoperativno izglodanih privremenih nadomjestaka. Složena terapija korijenskih kanala obično zahtijeva mikroskop, skupe strojne instrumente i visoko obučenog stručnjaka, a ponekad može potrajati i mnogo sati kako bi se osigurala dobra kvaliteta endodontskog liječenja. Raz- motrimo endodontsku terapiju drugog kutnjaka s pet kanala i složenom ana- tomijom. To se ne može smatrati jed- nostavnim postupkom i zato smatram da je to zahvat visokog rizika. Očito je da postoji mnogo više intervencija koje se u prirodi mogu smatrati visokori- zičnima; one koje sam naveo su samo nekoliko klasičnih primjera. Niskorizična stomatologija odnosi se na sve zahvate koje relativno ne- iskusni stomatolog može obaviti s relativnom sigurnošću za pacijenta i s optimalnim ishodom s kliničkog stajališta, sve dok mu se pruži potreb- na količina vremena za liječenje te odgovarajući instrumenti i tehnologija. To se naravno događa samo kada se slijedi standardni protokol. ➞ Nastavak na stranici 30. najvažnijih ekspresija naših osjeća- ja: osmijeh. Pa zašto bismo očekivali da će opći stomatolog riješiti sve ove probleme? Da stvar bude kompliciranija, svaki doktor dentalne medicine zakonski smije izvoditi stotine različitih zahva- ta. Od jednostavnog čišćenja pa sve do vađenja svakog pojedinog zuba u ustima pacijenta i njihova nadomje- štanja dentalnim implantatima i novim laboratorijski izrađenim zubima. Ovo je zapravo prilično lud koncept kad malo bolje razmislite. To je poput posje- dovanja vozačke dozvole koja će vam omogućiti da vozite motor, automobil, kamion, šleper, avion i mlažnjak. Vrlo je malo vjerojatno da bi itko mogao biti dobar u svim tim stvarima. Ovo je globalni fenomen koji vrijedi za većinu zemalja, unatoč tomu što za svaku disciplinu postoje specijalizi- rani stručnjaci. Nedavno provedena istraživanja pokazuju dvoznamenkasti porast zahvata koje izvode opći sto- matolozi na području implantologije, ortodoncije i estetske stomatologije koji su sada potpomognuti digital- nim tehnologijama poput digitalnog dizajniranja osmijeha, alignera i na-