6 Dentalna fotografija Dental Tribune BiH Edition - Mart 2020 Digitalna fotografija u svakodnevnoj stomatološkoj praksi Dr. Miloš Ljubičić Dr Miloš Ljubičić je doktor stoma- tologije. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Beogradu, a 2011. godine di- plomirao na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Bavi se po- slovima opšte, CAD/CAM, digitalne i estetske stomatologije. Dentalni fotograf, tvorac kursa dentalne fotografije, akredi- tovanog od strane Stomatološke komore Srbije. Predavač American Society of Cosmetic Dentistry, European Society of Cosmetic Dentistry i Nacionalnog in- stituta za praktičnu dentalnu edukaciju. Nominovan za najperspektivnijeg mla- dog clana European Society of Cosmetic Dentistry, ESCD St. Petersburg 2019. Pored dentalne fotografije, profesionalno se bavi i komercijalnom, modnom i li- fe-style fotografijom. Pobednik je interna- cionalnog Street Photo Fashion Week-a 2015. godine, kreator fotografije Nespre- sso worldwide kampanje iz 2015. godine. Pobednik na MPF foto takmičenju den- talne fotografije na IDS 2019. Godine u Kelnu. Pobednik ESCD foto takmiče- nje dentalne fotografije, St. Petersburg 2019. Naslovne strane Dental Medical, Dental Tribune, Dental Technician Gu- ild, i Jurnal of Esthetic and Restorative Dentistry- JERD. Proces digitalizacije vrlo brzo je obuhvatio sve segmente našeg života , pa je samim tim postao i deo sva- kodnevne stomatološke prakse. Digi- talna fotografija je danas neizostavna u procesu planiranja i izrade bilo kog stomatološkog rada, a sve u cilju posti- zanja maksimalnih estetskih i funkcio- nalnih rezultata. Digitalne fotografije olakšavaju ko- munikaciju sa pacijentima i doprino- se njihovoj edukaciji o tretmanu koji želimo da im ponudimo. Takođe, one su i osnovno sredstvo za saradnju sa kolegama jer olakšavaju komunikaciju između zubnih tehničara i stomatolo- ga u svim fazama izrade stomatološ- kih nadoknada. Zubni tehničar više ne gleda samo gipsani model, već je njegova perspektiva proširena time što može da vidi i lice pacijenta, kao i da bude upoznat sa svim kliničkim fazama rada. Na taj način se povećava efikasnost u radu, ostavljajući manje prostora za grešku i rasipanje energije. Fotografisanje radova pomaže da se unapredi manuelna spretnost i tehni- ka rada, jer uveličana fotografija pruža mnogo više informacija o detaljima koji su golim okom manje vidljivi, a mogu biti od velikog značaja za samu proceduru. Izbor najprikladnije opreme za ek- straoralnu i intraoralnu dentalnu foto- grafiju zahteva poznavanje osnovnih principa digitalne fotografije i može biti zbunjujuć za stomatologe zbog širokog spektra ponude i dostupnosti modela kamera. Digitalni Single Lens Reflex (DSLR) fotoaparat je najpogodniji za stoma- tološku praksu koja fotografije kori- sti kao medicinsku dokumentaciju, za predavanja ili naučne publikacije. DSLR tehnologija smatra se sistemom izbora za stomatološku fotografiju, u kombinaciji sa makro objektivom (preporuka bi bila objektiv sa oko 100mm žižne daljine) i eksternim bli- cem- koji može biti ring, twin ili profe- sionalno svetlo. Najveća razlika između “point-and- shoot” kamere (npr kamere mobilnog telefona) i DSLR sistema jeste veličina senzora koja se nalazi u tim uređajima, a veličina senzora je direktno srazmer- na kvalitetu fotografije. Samim tim, koliko god dobro savladali tehniku fotografisanja, najveće ograničenje i dalje predstavlja aparat koji koristite. Primera radi, mobilni telefon ima sen- zor manji od nokta na malom prstu ruke, neki “point and shoot” aparati imaju nešto veći senzor od mobilnog telefona, dok je senzor DSLR aparata oko 12 puta veći. (Slika 1). Kao i u umetničkoj fotografiji pred- nost je na strani dva proizvođača-Ni- kon i Canon. Odabirom DSLR aparata, obavezujemo se da nakon kupovine aparata i svi dodatni elementi (objek- tiv, blic) budu od istog proizvođača jer moraju biti kompatibilni. Dakle, Nikon za Nikon, Canon za Canon. Osnovna potrebna oprema za dentalnu fotografiju 1. DSLR aparat (telo aparata) 2. Objektiv 3. Blic 4. Ekarteri 5. Ogledala Sve DSLR kamere zahtevaju speci- fično podešavanje za kliničku dentalnu fotografiju. Za reprezentativne rezultate i pra- vilno eksponirane fotografije potrebno je pravilno podesiti jačinu blica, kao i pozicije svetala koja se koriste u den- talnoj fotografiji. Zato je dobro upo- znati se sa osnovnim principima digi- talne fotografije, a zatim ih primeniti u stomatološkom kontekstu, što je uvek lakše uz prave smernice. Upotreba DSLR-a u svakodnevnoj stomatološkoj praksi Strah od nepoznatog sasvim je nor- malan, posebno što DSLR aparati već pri prvom kontaktu nude previše op- cija i dugmića. Ali, stvari je ipak mo- guće pojednostaviti. Najbolje poređenje DSLR aparata ostvaruje se sa analognim prethodni- kom, SLR aparatom koji je svima po- znat iz ere kada su se koristili fotopara- ti sa filmom (Slika 2). Upravo iz tog razloga, u daljem tekstu se govori samo o DSLR aparatima, kao aparati izbora u dentalnoj fotografiji. Tada je bilo moguće podešavati fo- kus, koji je bio manuelni, zatim otvor blende (Aperture), koji je isto tako bilo moguće mehanički podešavati, kao i brzinu okidanja zavesice (Shutter speed). Na ovaj način mogu se posmatrati i moderni DSLR aparat i skoncentrisati se na tri osnovne stvari stvari: 1. Otvor blende (Aperture-f) 2. Brzina otvaranja zavesice (Shutter Speed) 3. Osetljivost senzora na svetlost (ISO) Preporuka je da se aparat koristi u “M modu”, ručnom režimu kamere, jer daje potpunu kontrolu nad svim para- metrima same DSLR kamere. U priloženoj tabeli prikazani su preporučeni parametri za korišćenje DSLR aparata u dentalnoj fotografiji za intraoralne i ekstraoralne fotografije. Nije dobro strogo se pridržavati pri- kazanih parametara, jer se na taj način lakše može napraviti greška. Najbitnije je savladati i upoznati se sa principom rada same kamere, i tako se prilagodi- ti situaciji i korigovati svoje greške. Učenje parametara napamet ne dopri- nosi kvalitetu fotografija. Ipak, korisno je pridržavati se nekih okvirnih parametara , jer to pojedno- stavljuje proces i povećava efikasnost u kliničkom radu. Ako je fotografija previše tamna, potrebno je otvoriti blendu (f smanjiti broj). Ukoliko je fo- tografija previše svetla, neophodno je zatvoriti blendu (f- povećati broj). Ekarteri obraza i usana su neop- hodni kod intraoralnog fotografisanja. Koriste se za povlačenje usana, labijal- ne i bukalne sluznice iz vidnog polja. Postoji nekoliko oblika samih ekar- tera, u zavisnosti od toga u kojoj meri i u kom pravcu uklanjaju meka tkiva iz vidnog polja, koja bi u suprotonom ometale proces fotografisanja. Ekarteri su najčešće od plastike,pro- zirni ili neprozirni, u crnoj ili nekoj drugoj boji. Boja ekartera, kao i oblik, mogu uticati na samu fotografiju. Prema obliku, ekarteri se mogu po- deliti na “C” oblik i “V” oblik, a mogu biti i jednostruki ili dvostruki. “V” oblik ekartera će više moći da razvuče usne i obraze upolje, pa će bočna regija biti bolje vidljiva, dok “C” oblik dodatno uklanja meka tkiva pre- ma gore i dole. Generalno, u ortodonciji je bolje koristiti “V oblik” jer povlačeći meka tkiva usana i obraza upolje, više se ot- krivaju bočni zubi kao nosioci oklu- zije. Drugi oblik, ”C oblik” ekartera, popularniji je u ostalim granama sto- matologije, jer dovoljno sklanja meka tkiva usana i obraza prema gore i dole, pa se detaljnije i preglednije mogu predstaviti sve vrste stomatoloških na- doknada. Što se boje tiče, preporuka bi bila da se koriste najobičniji providni ekarteri, nikako crni jer oni ne reflek- tuju svetlost i stvaraju senke,pa tako otežavaju proces fotografisanja. Intraoralna ogledala predstavljaju neizostavni dodatak kod okluzalne i bukalne intraoralne fotografije, jer se direktnim putem takvi kadrovi ne mogu napraviti. Intraoralna podešavanja Ekstraoralna podešavanja Aperture (f) Shutter Speed ISO f 20-29 1/125 200 f 5.6-14 1/125 200