8 klinička praksa Dental Tribune Int. Croatian Edition sekundarni karijes – mogućnosti prevencije Autor: dr. Daniel Raab Sekundarni karijes još uvijek je jedan od najčešćih uzroka neuspjeha protetske terapije krunicama i mostovima. Sekundarnim karijesom smatra se novi karijesni defekt u području ruba restauracije1, uglavnom uzrokovan naslagama plaka u rubnoj pukotini. Mikroorganizmi plaka, posebno streptokoki, metaboličkim procesi- ma pretvaraju ugljikohidrati male molekulske mase iz hrane u kiseli- ne. Oni snižavaju pH ispod kritič- ne vrijednosti (5,2 – 5,7 za zubnu caklinu ili 6,2–6,7 za zubni cement i korijenski dentin) i zub se poslje- dično demineralizira. Nastaje ka- rijesna lezija u rubnom području zubnih restauracija. Za prevenciju sekundarnog karijesa dostupne su brojne mogućnosti ovisne ili neo- visne o pacijentu, a detaljnije će se prikazati u nastavku. Smanjenje rubne pukotine Kako bi se spriječilo ili barem smanjilo nakupljanje plaka na ru- bovima restauracije, prijelaz izme- đu zuba i restauracije trebao bi biti gladak, a rubna pukotina što manja. Podaci o dopuštenoj veličini rubne pukotine krunica i mostova variraju od 50 do 300 µm2. Njemačko društvo za zube, oralne šupljine i čeljusti (DGZMK) preporučuje rubnu pu- kotinu ispod 100 µm2. Međutim, postoje tehnička ograničenja tijekom procesa laboratorijske proizvodnje restauracije u postizanju tog cilja. Koraci uzimanja otiska, izrade mo- dela, modeliranja u vosku, ulaganja u vatrostalni uložni materijal, izli- jevanje, otvaranje kivete, obrada i poliranje potencijalni su izvori po- grešaka. Pritom se jedna pogreška ne može kompenzirati drugom. Sa svakim korakom kumuliraju se učin- ci nepreciznosti. Stoga ne čudi da su u retrospektivnim istraživanjima na izvađenim zubima ponekad izmje- rene širine rubne pukotine koje su znatno odstupale od preporučenih vrijednosti (Tablica 1.). Novijim metodama, kao što je di- gitalni otisak prepariranog bataljka i proizvodnja krunice primjenom CAD/CAM tehnologije, sada se mogu postići i manje vrijednosti rub- ne pukotine. U jednom usporednom istraživanju između oralnog skenera Lava™ Chairside C.O.S. (3M ESPE) i konvencionalnog otiska polieterom granični razmak restauracije bio je 61,08 µm (± 24,77 µm) s digitalnim otiskom i 70,40 um (± 28,87 µm) s konvencionalnim otiskom. Međutim, kod subgingivnog polo- žaja ruba preparacije digitalni otisak dolazi do svojih granica. Dok se kla- sični otisni materijal kod konvenci- onalnog uzimanja otiska utiskuje u sulkus i u određenoj mjeri može potisnuti tkivo koje prekriva granicu preparacije, kod digitalnog otiska može se “otisnuti” samo ono što se vidi. Svjetlost, koja je neophodna za stvaranje digitalnog otiska, unatoč dualizmu valova i čestica, nema mo- gućnost “izmještanja tkiva”. S obzirom na prosječni promjer bakterija od 0,2 – 2,5 µm, također se jasno može vidjeti da se s trenutačno dostupnim tehničkim mogućnostima ne može postići tako mala rubna puko- tina koja bi pouzdano spriječila prodor bakterija, a time i sekundarni karijes. Izbjegavanje slatkih međuobroka Kako bi se spriječilo da bakteri- je koje su ostale u rubnoj pukotini ugljikohidrate male molekulske mase razgrađuju do organskih kiselina po- put mliječne kiseline i time dopri- nose razvoju sekundarnog karijesa, preporučuje se izbjegavati slatke međuobroke. Povezanost između potrošnje šećera i razvoja karijesa danas je prepoznata i sveopće pri- hvaćena kao rezultat epidemioloških istraživanja, kliničkih istraživanja poput onih Vipeholma, Hopewood- Housea ili Turkua, kao i istraživanja pH vrijednosti plaka i telemetrije pH vrijednosti plaka. Međutim, potpuno izbjegavanje slatkih namirnica rela- tivno je teško izvedivo. Problem je što mnoge namirnice sadrže skrivene šećere, poput npr. kečapa (Tablica 2.). S druge strane, mnogi pacijenti izbjegavanje slatkih namirnica doživ- ljava kao nerazmjerno veliko ograni- čenje životne kvalitete. Pritom mnogi pacijenti prihvaćaju rizik od nastanka karijesa i sekundarnog karijesa. Mehaničko uklanjanje plaka Druga strategija za sprječavanje razvoja sekundarnog karijesa oslanja se na uklanjanje naslaga koje stvaraju kiselinu. Općenito su se u tu svrhu dokazale četkice i paste za zube te konac. Međutim, rub krunice ili mosta predstavlja predilek- cijsko mjesto za karijes jer je teško dostupan meha- ničkom uklanjanju plaka. Kada se usporedi vlakno četkice za zube (180 – 250 µm) s veličinom granične dopuštene rubne pukotine autor Godina Prosječna rubna pukotina u µm 260 Erdman 90 – 230 Düsterhus 130 Marxkors 382 Spiekermann Donath i Roth 482 Tablica 1. Prosječna veličina rubne pukotine na izvađenim zubima 1972. 1980. 1980. 1986. 1987. namirnica Sok od jabuka Žitarice Voćni jogurt Pecivo sa sjemenkama Pločica od žitnih pahuljica Kečap Žitne pahuljice sa suhim voćem sadržaj šećera 7,7 7,3 11,2 0,4 29,0 23,4 64,4 Tablica 2. Skriveni šećeri u namirnicama – ukupni sadržaj šećera (glukoza, fruktoza, saharoza) u gramima na 100 g jestivog dijela; modificirano prema Weberu (<100 µm), postaje jasno da učinkovi- to čišćenje nije moguće. Pored toga, potrebna je stalna suradnja pacijenta. A sama činjenica da postoji zub na kojemu je potrebno izraditi krunicu često ukazuje na to da je oralna hi- gijena dosad bila zanemarena. Redovita fluoridacija Isto vrijedi i za fluoridaciju: i ov- dje suradnja pacijenta igra presud- nu ulogu. Različito od onoga što se ranije pretpostavljalo, prederuptivni učinak fluora nije toliko značajan. Iako visoka razina fluorida u plaz- mi tijekom razvoja zuba dovodi do optimizacije mineralizacije i u poku- sima na životinjama do manje dubine fisura, karijes protektivni učinak fluora uglavnom dolazi do izražaja posteruptivno. Pritom se razlikuje učinak na tvrdo zubno tkivo i učinak na oralne mikroorganizme. Uz lokal- nu aplikaciju fluora na caklinu dolazi do inicijalnog rastvaranja caklinskih minerala i reprecipitacije kalcijeva fluorida i fluoroapatita. Tada iz tog taloga fluor može difundirati u zub i vezati se na slo- bodna mje- Slika 1. sta površine kristala u caklini zuba ili nespecifično ugraditi u kristalnu omotnicu. Posljedično se demine- ralizacija inhibira i potiče remine- ralizacija na ograničeno razdoblje. Također vremenski je ograničen uči- nak na oralne mikroorganizme, pri čemu je posebno inhibicija enzima enolaze od presudnog značaja. Zbog privremenog učinka preporučuje se lokalna primjena fluora u malim do- zama. Međutim, za to je neophodna dobra suradnja pacijenta. Upotreba cementa koji sadrži bakar kao materijal za pričvršćivanje Metoda prevencije sekundarnog karijesa koja ne ovisi o suradnji pacijenta jest upotreba cementa za pričvršćivanje koji sadrži bakar. Ba- kar, kao i ostali metalni ioni, djeluje baktericidno. Za razliku od žive, me- đutim, bakar nije toksičan, nego je kao esencijalni element u tragovima čak i potreban za mnoge metabolič- ke procese u ljudskom organizmu. Tako je bakar primjerice u ljudskom serumu dio jedne oksidaze čiji fizio- loški značaj još uvijek nije jasan. U ljudskim eritrocitima postoji plavo ti- jelo koje sadrži bakar, a vjerojatno utječe na histaminsku aktivnost. Bakar je osim toga značajan kao element u tragovima za eritropoezu. Dnevna potreba za ljudski organizam iznosi oko 2 mg. Baktericidni učinak bakra bio je poznat već prije 4000 godina među Egipćanima: tamo su, na primjer, rane liječene mješavinom bakrenih strugotina, meda i kravlje masti. Baktericidni učinak bakra i danas se iskorištava u medicini ili higijeni: tako se zahva- ljujući bakrenim površinama i kva- kama na vratima značajno smanjuje broj mikroorganizma S. aureusa u bolnicama. U dentalnoj medicini cementi koji sadrže bakar (Hoffmann Dental Manufaktur; Slika 1.) uglavnom se upotrebljavaju kao cementi za pod- loge i učvršćivanje. Pritom se radi o prahu koji se sastoji od cinkova ok- sida, magnezijeva oksida i bakrova rodanida, koji se miješa s tekućom ortofosfornom kiselinom i u usnoj šupljini se kemijski stvrdnjava. Utje- caj cementa s bakrom na rast S. Mu- tansa pokazali su Foley i Blackwell. U in vitro istraživanju cement s ba- krom u usporedbi s konvencional- nim staklenoionomernim cementom, cinkoksifosfatnim cementom i poli- karboksilatnim cementom pokazao je najveći baktericidni učinak. Ovaj rezultat također je potvrđen u in vivo istraživanju istih autora u kojemu je utvrđeno znatno veće smanjenje S. mutansa na karioznom dentinu kada se upotrijebio bakrov cement u od- nosu na staklenoionomerni cement. Dodatno su Wheeldon i sur. pokazali da na antibakterijski učinak bakra ne utječu organski materijali, što je slučaj kod mnogih drugih dezinfekcijskih sredstava i predstavlja veliki problem. Sažetak Sekundarni karijes još uvijek je jedan od najčešćih uzroka neuspjeha protetske terapije krunicama i mosto- vima. Uzrok toga, prisutnost rubne pukotine, uz postojeće tehničke mo- gućnosti ne može se u potpunosti izbjeći. Pored opće priznatih strate- gija prevencije karijesa, poput izbje- gavanja slatkiša, mehaničkog ukla- njanja plaka i fluoridacije, metoda koje zahtijevaju suradnju pacijenta, postoje i drugi načini prevencije ka- rijesa koji ne ovise o pacijentu, poput upotrebe cemenata koji sadrže bakar za pričvršćivanje krunica. Potrebna su istraživanja koja bi potvrdila ko- risnost ovog zanimljivog pristupa. Napomena: Popis literature dostupan je na upit. o autoru Dr. Daniel Raab Specijalist oralne kirurgije Stomatološka ordinacija Dr. Raab Bamberger Strasse 15 95488 Ec