Dental Tribune Croatian Edition Novosti 3 STOMATOLOZI DOBROG SRCA – Cabo Verde-Sal-Santa Maria Autor: Suzana Pilčik, dr.med.dent. Kad smo prije nekoliko godina prvi put posjetili otok Sal u maloj otočnoj državi Cabo Verde u Atlant- skom oceanu, svi su nas u čudu pitali gdje je to. Cabo Verde - Zelenortski otoci, Kuba s ove strane oceana, „No stress island.“ Ipak, na kraju je Ce- saria Evora, slavna bosonoga pje- vačica koja potječe s tih otoka - bila prvi znak prepoznavanja. Tada ni mi nismo zapravo zna- li kamo idemo, osim da to nije baš uobičajena turistička destinacija nas Hrvata. Iako svake godine, u skladu sa svojim materijalnim i vremenskim mogućnostima, posjećujemo razne daleke zemlje, znali smo da ćemo se ovamo vratiti. Zemlja je to vječnog ljeta gdje je tem- peratura mora i zraka identična, oko 25°C, pa su predivne pješčane plaže uvijek pogodne za kupanje. Na kućama nema oluka jer kiša pada vrlo rijetko pa na otoku ništa ne raste niti se uzgaja. Nema izvora vode, nego se voda dobiva desalinizacijom. Na otoku ima samo 20 km asfaltiranih cesta, ali otočani voze ogromne Toyote. Svugdje vas dočekuje veliki osmjeh i „no stress“ pozdrav. Svoj povratak na Sal planirali smo cijelu godinu. Pitate se što se tu ima toliko planirati kad smo već bili na tom otoku koji zaista možeš prehodati u jednom danu. Dok smo tražili odgovarajući smje- štaj, na internetskim stranicama Santa Marije pročitali smo zanimljiv članak i odjednom se svrha našeg putovanja potpuno promijenila. Teme smještaj - hrana-provod pale su u drugi plan. Sada su se svi razgovori počeli vrtjeti oko članka o „Castelos do Sal“-neprofita- bilnoj udruzi koja se brine o dobrobiti djece na otoku. Njihov moto je „Ne darivajte djecu koja prose na cesti, darivajte udrugu koja se brine o djeci i sprečava njihovu prošnju“. Udruga se brine o pravima djece na otoku i raznim aktivnostima prevenira devijantna ponašanja i ovi- snosti. Brine se o 70-ak djece kojoj je to drugi dom u koji dolaze svaki dan na nekoliko sati - prije ili poslije škole. U čistim i veselim prostorijama čeka- ju ih uvijek nasmiješene odgajateljice i volonteri iz cijelog svijeta. Oni su im druga obitelj koja im spravlja dva obro- ka dnevno, brine se o njihovu zdravlju i higijeni, organizira im razne kreativne, muzičke, likovne i sportske aktivnosti. Tu provode slobodno vrijeme koje bi inače provodili na ulici. To je bilo to! Želimo i mi pomoći! Što im treba? Osim toga - mi smo „zubari“ i ima tu napretek mogućno- sti za pomoć. Dr. Kaja i Darko Gmaz i dr. Suzana i Damir Pilčik članovi su Udruge za prevenciju karijesa zagrebačke županije i pružila im se mogućnost da svoje znanje primijene na otoku koji nema pitke vode i gdje su četkica i pasta za zube priličan luksuz, a ne prijeka potreba. Sunce i bijele pješčane plaže i dalje su sjale u pozadini, ali je naše putovanje dobilo viši cilj. Stupili smo u kontakt s udrugom Castelos do Sal i bio je to početak jednog divnog prijateljstva. Sastavili smo svoj program pomoći, što su oni radosno prihvatili i nadopu- nili ga spiskom svojih potreba. Najvaž- nije su im bile higijenske potrepštine - četkice i paste, sapuni, šamponi, ška- rice za nokte, češljevi… A za njihove slobodne aktivnosti trebale su im ška- re, papir, ljepilo, silikon, klamerice, igle i konac, sportski rekviziti… A mi smo tomu dodali i puno sitnih poklona za djecu - ukosnice, privjesci, kape, igrice, baloni… Naravno, tomu smo pridoda- li i poklone svojih poslovnih partnera: Curaprox, Colgate, Elmex, Sanidenta- lia i Medical-Intertrade. Ponijeli bismo mi toga puno više da nismo bili limitirani sa samo 23 kg prtljage po osobi u avionu. Voditeljica Alexandra zamolila nas je da ništa ne šaljemo poštom - kao što smo mi željeli - jer nažalost takve pošiljke uglavnom ne stignu do njih. Ipak je to Afrika! Ta- kođer da je otočna administracija jako komplicirana i spora, te da to ne nosimo kao donaciju, već kao poklon za djecu. Jedina osoba u centru koja zna en- gleski jezik, trenutačno nije bila na otoku, djeca govore kreolski, a tete portugalski, pa smo se snalazili na uni- verzalnom jeziku dobre volje, osmijeha i pokreta ruku. Jedine prepoznatljive ri- ječi su bile “dentišta, dentišta„ i veliko „thank you, thank you“. Oduševile su nas čiste i vedre pro- storije gdje djeca provode slobodno vrijeme prije ili poslije nastave u školi, ovisno o turnusu. Na natkrivenom dvo- rištu, upravo im je bio poslužen doru- čak, sendvič i čaša mlijeka, a iz kuhinje je već mirisala „cachupa“ - nacional- no jelo od svega i svačega, tj. povrća, mesa, ribe - zavisno što se nađe pri ruci. Na jednoj polici vidjeli smo nešto što bismo poželjeli vidjeti u svakom našem vrtiću i školi -prepuna polica četkica i pasti za zube u šarenim čašama s dječ- jim imenima. Bravo! Da to nije samo za slikanje, vidjeli smo i kada nam je od- gajateljica pokazala račun od “dentište“ jedinog na otoku, koji je djeci sanirao zube i što je platila udruga. Nakon upoznavanja i igre s djecom, slijedila je prezentacija četkanja na mo- delu koja je prošla veselo. Djeca su bila zainteresirana i vidjelo se da se s njima radi i vrlo brzo pokazala su nam na mo- delu da su sve svladali . Nagrade za sve su bile četkice i paste za zube te šarene ukosnice, baloni, kape itd. A sve ostalo će im biti podijeljeno kao božićni po- kloni. Na žalost, nismo im mogli ispeći fritule kao što smo planirali jer na cije- lom otoku nismo uspjeli kupiti dovolj- no običnog jogurta. Isto tako, nismo im mogli pokazati crtiće i filmove o zubnoj higijeni jer imaju samo videorekorder, a ne DVD. No uskoro će zahvaljujući grupi turista, zaljubljenika u otok, dobiti desetak kompjutera pa će ih moći po- gledati, kao i turistički film o Hrvatskoj. Iako nismo u potpunosti uspjeli ispuniti svoj program, i na nas je djelovala opu- štena „no stress“ atmosfera i znali smo da smo ipak u ovim uvjetima i vlastitom voljom i sredstvima napravili mnogo. Od odgajatelja smo saznali da im je najveći problem hrana koja je jako skupa. Tlo je kameno, kiša pada jed- nom do dva puta godišnje i sva hrana se dovozi s drugih otoka ili inozemstva. Odjeća je također skupa, a srećom zbog tople klime ne treba im mnogo. Možda je to naš zadatak za drugi put. Odjeću za djecu mogli bismo ponijeti (majice sponzora su dobrodošle), ali hranu ćemo morati kupiti na otoku. Vrijeme provedeno s djecom, druže- nju s otočanima, kupanju na plažama, šetnjama gradom - brzo je prošlo i svi smo se složili da ćemo se uskoro vrati- ti. Nedavno je udruga Castelos do Sal otvorila prvi dječji vrtić na otoku što jako puno znači zaposlenim majkama koje uglavnom rade u turizmu i sigurno ćemo ih posjetiti drugi put. Od ovog prvog članka prošlo je par godina. Vrijeme je proletjelo, po slika- ma narednih naših posjeta vidi se da smo sve stariji, a djeca koju smo posje- ćivali sve veća. Svake godine imamo sve više prijatelja na otoku i polako po- stajemo dio lokalnog folklora. S vremenom smo se bolje upoznali s funkcioniranjem raznih humanitarnih udruga na otoku. Postao je to unosan biznis kojim se bave uglavnom stranci koji žive na otoku pa se sredstva priku- pljaju na više mjesta i profitiraju oni koji se oglašavaju na Internetu. Zbog toga manje poznate udruge ne mogu skupiti sredstva ni za osnovne potrebe za djecu - vodu i skromnu užinu. Zato smo ove godine željeli posjetiti nove udruge i pomoći njima. Posjetili smo tri različite udruge i oduševili se načinom na koji se brinu o djeci. Prva je ustanova Nos Kaza - državna socijalna ustanova koja se brine o naj- siromašnijoj djeci koja imaju i velikih problema u obitelji, ali i u školi te nasta- vu pohađaju neredovito ili su izbačena iz škole. Zna se kako obično završavaju djeca prepuštena ulici, pogotovo u si- romašnim zemljama kojima turizam donosi puno dobroga, ali u sebi krije isto toliko opasnosti. Tu djeca provode svoje slobodno vri- jeme, dobivaju pomoć u učenju, pomoć psihologa i skromnu užinu. Kad smo ih posjetili, ništa od tih problema nije bilo vidljivo na njima. To su bila pristojna, vesela, čista i ne- vjerojatno zainteresirana djeca. Preda- vanja o zubnoj higijeni pratila su bez daha i postavljala puno pitanja. Na kraju smo morali crtati na panou radi lakšeg objašnjenja anatomije zuba i tehnike pranja. Lako su svladali četkanje, bili zadovoljni novim četkicama i pastama za zube, no njihovoj sreći nije bilo kra- ja kada su sami mogli izabrati plišanu igračku i ponijeti je kući. Tada smo bili presretni jer se isplatilo sve ono pakira- nje stvari za donacije i vakumiranje go- tovo stotinu plišanaca koje su skupile tri djevojčice na veliku radost svojih majki. Zatim smo posjetili dječji vrtić OMSV koji omogućuje siromašnim zaposlenim majkama besplatno ču- vanje djece. Kada smo dogovarali taj posjet, zamoljeni smo da im donesemo plastično posuđe za njihovu buduću kuhinju tako da ta dječica više neće morati nositi svoju užinu od kuće. Naravno, osim četkica i pasti, i oni su dobili igračke koje su im tete pospre- mile jer su im ih htjele dati za Božić. Zanimljiva je ta priča o igračkama. Sva djeca na svijetu ih vole, a sve majke bune se na preveliku količinu igračaka po kući. I djeca, a još više njihove maj- ke, bili su sretni da ih mogu darovati nepoznatoj dječici u Africi. U Nos Kazi djeca su sama birala željenu igračku, u OMCV-u tete u vrtiću će ih podijeliti djeci kao dio božićnih poklona. Ali najljepša priča je iz treće ustanove koju smo posjetili - Know Kape Verde. Ni- smo više imali dovoljno igračaka za svu djecu, no njihova voditeljica rekla je da će oni uzeti kroj od plišanih igračaka i sami izraditi nove pa će imati dovoljno za sve, ali i za prodaju. Ta se ustanova također brine o si- romašnoj djeci, ali ih jedina uči da ne očekuju da netko rješava njihove pro- bleme, već moraju sami zaraditi novac. Oni izrađuju suvenire od recikliranog materijala koje nude turistima za sim- boličnu naknadu. Od tako zarađenog novca, njihova voditeljica kupuje im zdravu užinu te ih povremeno vodi na kraće izlete. To nas je tako oduše- vilo da smo im u trgovini kupili veću zalihu hrane i vode i nešto slatkiša za Božić te im omogućili da odu na dugo željeni izlet u zoološki vrt. U tome je najveća vrijednost naših donacija. Unijeli smo radost u njihove živote, svakom dali dio sebe, obogatili svoje i njihove živote divnim događa- jima i prijateljstvima - a sve to malim običnim stvarima bez prevelikih mate- rijalnih troškova. Možda ovaj primjer potakne nekoga da učini nešto slično. Zbog toga ne tre- ba putovati daleko, možda već u najbli- žem susjedstvu ili susjednom mjestu, vrtiću ili školi netko treba pomoć.